Vinogradarstvo na sjeveru Srpske dobija novu priliku, domaća vina osvajaju međunarodna priznanja, ali plasman, promocija i povezivanje proizvođača ostaju među važnim izazovima. O ovogodišnjoj berbi, stanju u vinogradarstvu, radu Udruženja vinogradara i vinara Republike Srpske, razvoju vinskih puteva Republike Srpske i vlastitoj vinskoj priči za Srpska.wine govori Mirko Miščević, predsjednik Udruženja i jedan od osnivača PZ Vinarijum – Vina M.
Dok vinari privode kraju berbu 2026. godine, Miščević govori o dobroj vinogradarskoj godini, ali i mnogo širim pitanjima koja će odrediti budućnost ove grane: kako bolje plasirati domaća vina, povezati male proizvođače, završiti regionalizaciju vinogradarskih područja i vino snažnije povezati sa turizmom.
Dobra godina za vinograde
Nalazimo se na kraju septembra i u periodu berbe. Kakva je bila ova vinogradarska godina i šta nam dosadašnji kvalitet grožđa govori o vinima berbe 2026?
Ova godina je bila godina sa puno sunčanih dana, tako da se očekivao dobar rod sa velikim sadržajem šećera, što se i pokazalo nakon berbe. U sjevernim krajevima je prvomajski mraz napravio štetu u nekim vinogradima, ali sve u svemu, dobra godina. Očekuju se vina sa većim sadržajem alkohola.
Kada govorimo o vinogradarstvu Republike Srpske, koliko danas zapravo znamo o njegovom obimu? Imamo li pouzdane podatke o površinama pod vinovom lozom, broju vinogradara i količinama proizvedenog grožđa i vina?
Udruženje nema podatke o obimu proizvodnje u Republici Srpskoj, niti su vinogradari i vinari u obavezi da nam dostavljaju podatke. Postoji Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja vinogradarskog registra i vinarskog registra i u Ministarstvu se vode ta dva registra, ali nisam siguran koliko je to ažurno. Vinari su dužni da prijavljuju proizvodnju iz tekuće godine, tako da Ministarstvo ima te podatke. Međutim, ima dosta malih vinogradara koji prave vino u malom obimu i nisu evidentirani, pa konačni brojevi najvjerovatnije nisu tačni.
Potencijal sjevera Republike Srpske
Hercegovina je tradicionalno prepoznata kao vinsko područje, ali posljednjih godina sve više vinograda i vinarija imamo i na sjeveru Republike Srpske. Možemo li danas govoriti o nekoliko različitih vinskih područja Srpske?
Osim Hercegovine, u Republici Srpskoj možemo govoriti o još nekoliko regija pogodnih za vinogradarstvo: Kozaračka regija, Motajica, Majevica itd. Nekada su tu postojali vinogradi, koji su djelimično ili potpuno iskrčeni iz različitih razloga. U posljednje vrijeme u ovim područjima se sade vinogradi, koji daju grožđe za vina vrhunskog kvaliteta. Imao sam priliku da prisustvujem predavanju profesora Gorana Trbića na temu uticaja klimatskih promjena na poljoprivredu, gdje je zaključak da će promjene generalno negativno uticati na poljoprivredu u ovom dijelu RS, osim na vinogradarstvo, gdje će rast temperature pogodovati vinogradarstvu u sjevernim dijelovima Republike Srpske. Ukazano je na opasnost od kasnih mrazeva, što se ove godine i pokazalo kao tačno.
„Domaći proizvodi se teško probijaju na tržištu, pa tako i vina“
Koji su trenutno najveći problemi sa kojima se suočavaju naši vinogradari i vinari? Šta se među proizvođačima najčešće izdvaja kao prepreka daljem razvoju?
Mislim da je najveći problem vinara, a samim tim i vinogradara, plasman proizvoda. Generalno, domaći proizvodi se teško probijaju na tržištu uprkos svom kvalitetu, pa tako i vina. Vjerujte da imamo vrhunska vina, treba se usuditi probati. Vina iz Republike Srpske dobijaju nagrade na AWC-u i Decanteru, zašto ih ne probati? S druge strane, većina vinarija spada u male i butik vinarije, sa ograničenim budžetom za marketing i promociju i ne mogu da se bore na tom polju sa velikim vinarijama iz regiona. A bez sigurnog povrata novca kroz prodaju, nema ni ulaganja u razvoj. A ulaganja su značajna, vjerujte. Posjetite vinarije, kupite vino od domaćih proizvođača – nećete se pokajati, a nama će to puno značiti.
Da li je vinogradarstvo danas ekonomski dovoljno atraktivno da bi se mladi ljudi odlučili na podizanje vinograda i proizvodnju vina? Šta bi bilo potrebno promijeniti da takvih ulaganja bude više?
Ima jedna izreka koja kaže: „Vinograd zahtijeva slugu, a ne gospodara“. Bez ljubavi prema ovom poslu i odricanja u vidu novca i vremena, ne preporučujem da se ovim neko bavi. Ali, kad se proba vino koje si napravio, zaboraviš na sve poteškoće. Ekonomski, svaki rad se isplati. Ima i lakših i težih načina za zaradu, ali ako volite vino, ovaj način za zaradu je predivan. Savjet: krenete sa par stotina čokota, pa vidite dokle ćete i da li vam se to sviđa.
Da bi bilo više ulaganja, trebalo bi povećati subvencije i investicije od strane države i lokalne uprave. U EU su izdvajanja za vinogradarstvo i vinarstvo daleko veća, naročito u kombinaciji sa seoskim turizmom i prodajom u samim vinarijama. Možda da se povećaju ulaganja u izgradnju objekata u samim vinogradima, izgradnju infrastrukture i promociju vinskih puteva.
Udruženje vinogradara i vinara postoji od 2004. godine
Šira javnost relativno malo zna o Udruženju vinogradara i vinara Republike Srpske. Koliko članova danas okuplja Udruženje, ko ga čini i koji su njegovi osnovni ciljevi?
Udruženje je nastalo 2004. godine i od tada funkcioniše sa periodima veće i manje aktivnosti. Nemamo spisak članova, član je svako od vinara i vinogradara ko hoće da učestvuje u našem radu. Osnovni cilj Udruženja je promocija i širenje kulture konzumacije vina na području Republike Srpske. Dosta radimo i na umrežavanju članova i razmjeni informacija među članovima, kao i pomoći pri učestvovanjima naših vinara na raznim manifestacijama.
Koje konkretne aktivnosti Udruženje trenutno provodi i šta biste izdvojili kao njegove najvažnije zadatke u naredne dvije do tri godine?
Trenutno je berba grožđa i proizvodnja vina, tako da se nikakve aktivnosti ne sprovode. Kad prođe berba, planiramo održavanje Skupštine Udruženja, gdje ćemo se dogovoriti o pravcima djelovanja. A u planu su: sastanak u novembru u Derventi sa predstavnicima lokalnih turističkih organizacija iz gradova sa sjevera RS i predstavnicima Vlade RS i definisanje kalendara vinskih dešavanja u gradovima, kao i razgovori o planiranju vinskih puteva, od Dubice do Brčkog i Bijeljine. U planu je i organizovanje stručnih skupova i organizovanje predavanja za vinogradare i vinare, u cilju proširenja znanja. Planiramo i nastup prema Vladi sa prijedlozima za unapređenje ambijenta za vinare i vinogradare, nastupe na izložbama i sl.
Regionalizacija kao jedan od prvih poslova
Koliko institucije Republike Srpske prepoznaju vinogradarstvo i vinarstvo kao razvojnu, poljoprivrednu i turističku šansu? Kada biste mogli predložiti nekoliko konkretnih mjera, šta bi danas bilo najpotrebnije proizvođačima?
Institucije, i republičke i lokalne, prepoznaju potencijal ove branše, što je i formalizovano u Strategiji razvoja poljoprivrede i ruralnih područja i Strategiji razvoja turizma. Institucije pomažu razvoju kroz subvencionisanje podizanja zasada i prerađivačkih kapaciteta. Opštine pomažu kroz organizaciju vinskih izložbi.
Prvi posao koji se treba uraditi je regionalizacija, tj. definisanje vinogradarskih regiona i podregiona. To je potrebno da bi se vina mogla klasifikovati i tako klasifikovana izvoziti. Nešto je urađeno po tom pitanju, ali nije završeno.
Druga mjera bi bila mjera u pravcu podizanja svijesti potrošača o kupovini domaćih proizvoda, između ostalih i vina. Već su rađene ad hoc kampanje, ali mislim da bi se to trebalo sistemski riješiti na neki način – kroz pomoć u promociji domaćih proizvoda, tako i setu zakona koji bi podržavao trgovce i ugostitelje koji u prodaji favorizuju domaće proizvode i slično. Vjerovatno neko rješenje postoji, treba poraditi na njemu, za dobrobit svih.
Vinarije iz Republike Srpske sve češće učestvuju na međunarodnim ocjenjivanjima i osvajaju značajna priznanja. Nedostaje li nam organizovaniji zajednički nastup na sajmovima i promociji na stranim tržištima?
Naravno, jedan od ciljeva Udruženja bi bio organizovanje zajedničkih nastupa. Bio sam nedavno na sastanku sa konzulom Slovenije, g. Žigonom, i dogovarali smo načine saradnje Udruženja i slovenačkih udruženja i sajmova, međutim, avgust je bio njegov zadnji mjesec angažmana u BiH, pa nismo ništa konkretno uradili. Nadam se da ćemo nastaviti saradnju sa novim konzulom. Ali tu opet dolazimo do problema regionalizacije – naša vina se mogu izvoziti samo kao stona vina dok ne uradimo regionalizaciju, i tu gubimo jer imamo i kvalitetna i vrhunska vina.
Možemo li razvijati prepoznatljiv zajednički identitet „vina Republike Srpske“, a istovremeno sačuvati posebnost različitih vinogorja, sorti i pojedinačnih vinarija?
Apsolutno, ali to je na ministarstvima poljoprivrede i trgovine i turizma, Udruženje može samo da asistira. Ali pokrenućemo inicijativu.
Vinarium – porodična vinarija i drugačije sorte
Kada je riječ o Vašoj vinariji, kako je nastao Vinarium i šta ste od početka željeli da bude prepoznatljiv potpis vina koja na tržište dolaze pod brendom Vina M?
PZ Vinarijum je mala porodična vinarija, nastala na entuzijazmu i ljubavi prema vinu moje supruge i mene. Supruga je specijalista enologije i želimo da njeno znanje pretočimo u vrhunski proizvod. Imamo zasad Panonije, Petre i Morave, koje su interspecies hibridi, i prvo vino iz našeg vinograda je kupaža „Panonija & Petra“, koja je veoma zanimljiva kombinacija. Želimo da razvijamo vrhunska vina prepoznatljiva po svježini i mirisnim notama voća.
Posebno je zanimljivo interesovanje za nove i otpornije sorte vinove loze. Kakva su Vaša iskustva i kakvu budućnost takvih sorti vidite u uslovima sve izraženijih klimatskih promjena?
Nove sorte nisu interesantne samo u pogledu klimatskih promjena, već i u pogledu otpornosti na bolesti, jer EU sužava izbor preparata koji se mogu koristiti za zaštitu. A organska vina su sve popularnija, što interspecies hibridi mogu pružiti, otpornost na bolesti i minimalni tretmani zaštitnim sredstvima. Tradicionalne sorte će još uvijek dominirati, ali nove sorte imaju budućnost.
Gdje želite da Vinarium i Vina M budu za pet godina?
Cilj u sljedećih pet godina bi bio da podignemo vinograd kao što smo planirali, a što bi bilo oko 3.000 čokota, i da naša vina postanu prepoznatljiva na lokalnom tržištu. Pošto čovjek neprestano uči, želio bih da za pet godina mogu reći da smo iz godine u godinu podizali kvalitet i implementirali nova saznanja i tehnologije u cilju dostizanja kvaliteta vina koje bi bilo prepoznato u širem krugu vinskih poznavalaca. Nije nam cilj masovna proizvodnja, već proizvodnja manjih količina vrhunskih vina koja bi bila prepoznata kao takva.
„Volio bih da vidim vinske puteve koji povezuju vinarije“
I za kraj, ako zamislimo vinsku kartu Republike Srpske za deset godina, šta biste voljeli da na njoj postoji što danas još nemamo?
Volio bih da vidim vinske puteve koji povezuju vinarije u Republici Srpskoj. Gastronomiju imamo, vrhunska vina takođe, još samo da se to poveže i bude prepoznatljivo. Neke vinarije su napravile objekte u kojima mogu ugostiti turiste, neke vinarije prave, ali bi to valjalo povezati i dići na viši nivo turističke ponude Republike Srpske.
Druga stvar koju bih volio možda nije realna, a to je da se u ovom dijelu Republike Srpske iskristališe sorta grožđa ili vrsta vina koja bi bila zaštitni znak kao što su Žilavka i Blatina u Hercegovini ili Prokupac u Srbiji. Malo vjerovatno, ali nije nemoguće.
Оставите одговор